Johan Albreht fon Rajsvic

Iz sremskih manastira u Beograd 14. aprila 1942. godine prenete su mošti sv. kneza Lazara, sv. cara Uroša i sv. Stefana Štiljanovića.

Kivot s moštima kneza Lazara po dolasku iz manastira Bešenovo obilazi Sabornu crkvu.

Pored poznate uloge srpskih intelektualaca u inicijativi za prenos moštiju, dr Radoslava Grujića, profesora i dekana Teološkog fakulteta, dr Miodraga Grbića, kustosa Muzeja kneza Pavla, trebalo bi istaći i značaj nemačkog majora dr Johana Albrehta fon Rajsvica (Johann Albrecht Freiherr von Reiswitz) uz čiju je podršku obezbeđena dozvola i adekvatna podrška za prenos. Major dr Rajsvic se i sam angažovao u ovom poduhvatu, obezbeđujući prevoz i lično prateći misiju iz Srbije na čijem se čelu našao prof. dr Grujić.

Na nemačkom jeziku je iz pera istoričara Andreasa Rota 2020. godine objavljana značajna biografija Johana Albrehta fon Rajsvica, koja osvetljava ličnost nemačkog majora, koji je kao šef Odeljenja za zaštitu umetnina (Kunst und Denkmalschutz) u okupiranoj Srbiji za vreme Drugog svetskog rata ne samo dao doprinos spašavanja moštiju srpskih svetaca iz fruškogorskih manastira ugroženih od strane ustaša, već je pisao i o razmerama ustaških zločina, a naročito treba istaći njegovu ulogu u spašavanju srpskog kulturnog nasleđa na okupiranim teritorijama (nemačkim okupacionim vlastima, kao ni vladi Milana Nedića, tada nije odgovaralo da javnost zna za takvo angažovanje barona Rajsvica.)

Iako je postavljenjem profesora Rajsvica nacistička vlada na prvom mestu želela da pokaže da poštuje Ženevsku konveciju iz 1907. o čuvanju kulturnog nasleđa okupiranih teritorija, baron Rajsvic je doslovno to shvatio i zaista se trudio na svaki način da spase kulturno nasleđe Srbije.

U Istorijskom arhivu Beograda su sačuvani dokumenti, tj obaveštajne dostave (fond BdS, J-24, 9) koji Rajsvica pominju kao zaštitnika Vladimira Velmar-Jankovića i izvora njegovog autoriteta u Ministarstvu prosvete i vera:

”G. Velmar Janković, o kojem je dosad bilo dosta reči, učinio je nedavno još jednu glupost koju ministar Jonić toleriše; postavio je u Umetničku akademiju za prof. francuskog i književnosti nikog drugog do poznatog masona Raška Dimitrijevića, čija se slika čak i na izložbi nalazi. Da li je to rad na obnovi zemlje – ne znam, ali da Velmar Jankovićevi zaštitnici g. Rajsvic i g. Lerhofer nisu upućeni u njegov rad. to je sigurno.”

Istorijski arhiv Beograda, BdS, J-24, 9.

Izuzezno informativan prikaz knjige nemačkog istoričara Andreasa Rota o Johanu Albrehtu fon Rajsvicu dao je Zoran Janjetović u časopisu Tokovi istorije (3/2020), gde između ostaloga navodi: ” Šesto poglavlje, Zaštitnik umetnina (1941–1944) (str. 211–361), najobimnije je i, iako poslednje, na neki način centralno jer je u njemu opisan najveći deo praktičnog rada koji je Rajsvic obavio od početka karijere koja to i nije bila. Svega nekoliko dana posle kapitulacije Jugoslavije 1941, u dogovoru sa nekoliko poznanika, Rajsvic je ponudio svoje usluge Vermahtovom zaštitniku umetnina grofu Francu Volfu-Meternihu, koji je od prethodne godine bio nadležan za zaštitu predmeta i objekata od umetničke vrednosti na teritorijama koje je okupirao Treći rajh. Posle potrebnih formalnosti, na novu dužnost u Beogradu Rajsvic je stupio već 3. jula 1941. i na njoj će ostati do početka septembra 1944. godine. U poglavlju su detaljno opisane njegove aktivnosti na toj dužnosti, postepeno širenje njegovog delokruga na zaštitu bibliotečkih fondova i arhivalija, arheološka iskopavanja na Kalemegdanu, kao i brojni kontakti i odnosi sa saradnicima i rivalima, Nemcima i Srbima. Za srpskog čitaoca će biti posebno zanimljivi delovi koji se tiču kontakata sa predstavnicima kolaboracionističke vlasti (posebno ministrom prosvete Jonićem i njegovim zamenikom Velmar-Jankovićem) kao i nekim predstavnicima okupacione vlasti (pre svega sa Rajsvicovim šefom Haraldom Turnerom) te mnogim predstavnicima naučnog života – od kojih je Rajsvic mnoge poznavao još iz predratnog perioda, što je i bila jedna od okolnosti koja ga je preporučila za dužnost u Beogradu.”

Andreas Roth. Johann Albrecht von Reiswitz (1899–1962).
Vom unbequemen Südosteuropaexperten zum Kunstschützer.
Graz: Ares Verlag, 2020, 493.

Za više pogledati: Aleksandar Stojanović, ”Radoslav Grujić o prenosu moštiju srpskih svetitelja aprila 1942. godine iz NDH u okupiranu Srbiju”, u: Tokovi istorije, 1/2012, 69-86, <https://bit.ly/37Qgnvx> (14. IV 2022).

Was this helpful?

6 / 0

Leave a Reply 0

Your email address will not be published. Required fields are marked *